Tokom radne godine dosta često fotografišem portrete za potrebe različitih klijenata I široku primjenu. Klijenti su različite kompanije, udruženja, strane korporacije, umjetnici…
Ovog aprila, klijent je bilo Udruženje glumaca Crne Gore. Sa samim Udruženjem do sada nisam sarađivao, ali pojedinačno sa više aktera jesam, kako kroz pozorišne predstave (prve predstave sam fotografisao još 2005.godine) tako i kroz posebne individualne projekte.
Ovo fotografisanje je bilo posebno po mnogo čemu, sa dosta ograničavajućih faktora (što mi nije strano svih ovih godina). Trebalo je fotografisati 25 glumica i glumaca, sve za 3 povezana dana, a valjalo je osmisliti prostor i funkcionalnost cijele organizacije, kako ne bih gubio energiju na nepotrebne sitnice i sve završio u zadatom roku. Zamislio sam da sve teče po zacrtanom planu i programu (spisak ljudi i satnica). Da ne bih imao praznog hoda, osmislio sam i postavio tri različita studija (pozadine, stolovi, stolice za potrebe srednje krupnog portreta, amerikena i cijele figure), zatim donio koji komad više svijetla kako bih bio brz između studija i sve završio po osobi za dogovorenih 45 minuta… Negdje sam imao razumjevanja za kompletnu situaciju svih nas, za potrebu da se napravi nešto novo, da se svi mrdnemo kao i za probleme oko organizacije dostupnosti svih nas u tri dana.
Zadatak je bio zahtjevan, da svako od njih ima nešto različito u postavci, a ipak stilski približno, a konačno sa ciljem da se fotografije što kvalitetnije dalje koriste za potrebe kastinga. Ovaj manevarski okvir “za potrebe kastinga” u startu određuje pristup u fotografisanju, estetiku fotografija i dalju postprodukciju. U ovakvim situacijama, kada imate direktne upute, poželjno je da portreti izgledaju što realnije, da se prenesu kvaliteti jedne osobe kao i eventualni “nedostaci” (jer nikada se ne zna ko je rođen za koju ulogu), zatim da se osjeti karakter snimljene osobe, … Prosto nema mjesta za neke eksperimente sa svijetlom, kostimima i šminkom koji bi bitno uticali na gore nevedeno. Sve mora da je čisto i transparentno.
Razmišljajući šta napraviti drugačije a da nisam do sada probao, kada je u pitanju ono ključno - postavka svjetla, kako bi se eliminisati neke nepoželjne sjenke ili akcentovale poželjne… Time sam direktno na terenu dobio jedan interesantan proizvod (“film look”), nakon čega nije bilo potrebno previše postprodukcije (osim onog osnovnog koje se nije moglo riješiti na licu mjesta i ono što danas podrazumjevamo da je u korak sa savremenim standardima primjenjene fotografije).
Šminku i pripremu za fotografisanje je kao i do sada radila Milka Stojanović a asistentkinja je bila Jelena Miljanić. Hvala ULUCG za ustupljeni prostor.
Hvala svima na učešću i hvala Udruženju glumaca Crne Gore na ukazanom povjerenju.
Od opreme sam koristio Nikon D850, Sigma Art 85 i 50mm F1.4, svijetlo Broncolor Siros L800 sa dodacima i Macbook pro za kontrolu snimanja.
